Brojna istraživanja pokazala su da nadomjestak hranjivih supstancija i energije može popraviti prehrambeni status i poboljšati ishod liječenja bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega.
Prehrana bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega
Bolesnici s akutnim zatajenjem bubrega, često su u hiperkatabolizmu i imaju proteinsko-energetsku pothranjenost. Hiperkatabolizam može biti posljedica temeljne bolesti i njezinih komplikacija, dijalize i lošeg prehrambenog statusa.
Brojna istraživanja pokazala su da nadomjestak hranjivih supstancija i energije može popraviti prehrambeni status i poboljšati ishod liječenja bolesnika s akutnim zatajenjem bubrega.
Prehrana bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega
Kod kroničnih bubrežnih bolesnika preporučuje se prehrana s manjom količinom bjelančevina kao što su meso, riba uz dovoljnu a ne preveliku količinu unosa mlijeka, mliječnih proizvoda i jaja. Ne preporuča se hrana s mnogo kalija prvenstveno voće i povrće i krumpir za razliku od bolesnika koji izlučuju mnogo bjelančevina u mokraći, čiji gubitak moramo nadoknaditi prehranom.
Prehrana starijih osoba s kroničnim zatajenjem bubrega
Samim starenjem dolazi do atrofije crijevnih resica i crijevne sluznice što uzrokuje poremećaje u apsorpciji prehrambenih tvari. Zbog prepuštenosti samim sobom i financijskih problema starije osobe su nesposobne za samostalnu skrb o jednoličnoj prehrani bilo zbog mentalne ili fizičke nemoći. Da bi se spriječila pothranjenosti prehrana starijih osoba koje se liječe hemodijalizom treba sadržavati 1 g proteina po kilogramu tjelesne težine, s barem 6,3 g esencijalnih aminokiselina. Kalorijski unos treba biti barem 30-35 kcal/kg tijekom 24 sata. Preporučuje se nadomještanje vitamina topivih u vodi i vitamina D3 prema preporuci liječnika. Ukoliko se unatoč pravilno provedenim mjerama ne uspije izbjeći pothranjenost, treba započeti liječenje intravenskim prehrambenim pripravcima tijekom hemodijalize.
Prehrana djece s kroničnim zatajenjem bubrega
Za pravilan rast i razvoj zdravo dojenče treba oko 100 kcal/kg tjelesne težine, dok je petogodišnjem djetetu dovoljno 70 kcal/kg. Kalorijska potreba se kasnije smanjuje, tako da u adolescenata iznosi oko 40 kcal/kg. Zdrava dojenčad treba oko 2,2 g/kg tijekom prvih 6 mjeseci, nakon čega se potreba smanjuje na 1,6 g/kg. Istu količinu proteina treba dati djetetu s umjerenim do srednje teškim zatajenjem bubrega, dok u preterminalnom stadiju treba smanjiti unos na 1,2 do 1,6 g/kg radi prevencije azotemije. Kada se započne liječenje peritonejskom dijalizom unos proteina treba povećati na čak 3-4 g/kg, često uz nadomještanje proteinskim pripravcima. Proteinski pripravci su neophodni i dojenčadi i maloj djeci s nefrotskim sindromom. Dojenčad mlijekom uglavnom dobije dovoljnu količinu natrija. U preterminalnom stadiju kroničnog zatajenja bubrega treba smanjiti unos fosfora, a u završnom stadiju zatajenja bubrega rijetko se može izbjeći uporaba vezača fosfora. Unos kalija treba ograničiti, a većina djece rutinski treba neki od vezača kalija. Nadomještanje kalcija je neophodno radi ispravljanja hipokalcemije i osteopenije. Preporučuje se nadoknada vitamina topivih u vodi, dok se vitamini topivi u mastima ne nadoknađuju.
Prehrana dijabetičara kod hemodijalize
Dijabetes kao najčešći uzročnik kroničnog zatajenja bubrega u svijetu, dovodi do čitavog niza poremećaja intermedijarnog metabolizma. Prehrana dijabetičara na početku dijalize dnevno treba biti s povećanim unosom 1,2g proteina po kilogramu tjelesne mase zbog negativne ravnoteže dušika uzrokovane hemodijalizom. Potreba za proteinima se povećava tijekom povećanog katabolizma prisutnog kod infekcija, dijabetičke acidoze i krvarenja iz probavnog sustava. Preporučuje se da 50 do 60% ukupnog energetskog unosa čine ugljikohidrati bogati vlaknima. Također treba voditi računa o dobroj kontroli glikemije radi izbjegavanja povećanog unosa tekućine između dijaliza. Na tržištu postoje gotovi dijetetski proizvodi koji su izrađeni od sastojaka s malo bjelančevina, prvenstveno brašno, kruh, tjestenina i keksi.
Prehrana bolesnika na peritonejskoj dijalizi
Proteinsko-energetska pothranjenost u bolesnika može dovesti kao posljedicu, smanjenog apetita, gubitka bjelančevina i esencijalnih aminokiselina (5-10 g bjelančevina, 2-4 g amnokiselina i 4-6 g albumina dnevno), metaboličke acidoze, endokrinih poremećaja u uremiji i pridruženih bolesti. Terapijski pristup bolesnicima na peritonejskoj dijalizi zasniva se na mogućnosti sprečavanja anoreksije, povećanog unosa hrane na usta ili prehrambenim infuzijama, poticanjem apetita, ispravkom metaboličke acidoze i uporabom otopina za peritonejsku dijalizu koje sadrže esencijalne aminokiseline. Preporučeni dnevni unos bjelančevina u bolesnika na peritonejskoj dijalizi je između 1,2 i 1,3 g/kg tjelesne težine.
Prehrana dijabetičara kod peritonejske dijalize
Takvi bolesnici trebaju unositi 1,2 do 1,4 g proteina po kilogramu tjelesne težine dnevno da ne bi došlo do razvoja negativne ravnoteže dušikovih tvari. Dio dnevnog unosa ugljikohidrata u bolesnika na peritonejskoj dijalizi dobiva se apsorpcijom glukoze iz peritonejske šupljine, što varira ovisno o koncentraciji glukoze u otopini i učestalosti izmjena, a procjenjuje se da iznosi oko 100 do 200 g dnevno. Dodavanje inzulina u peritonejsku šupljinu omogućuje učinkovitu uporabu apsorbirane glukoze, gdje je ovim postupkom dijalize smanjena periferna rezistencija na inzulin.