Učestalost dijaliznih tretmana razlikuje se prema količini preostale bubrežne funkcije, no većini ljudi potrebno je 9-12 sati dijalize tjedno, što se pravilno rasporedi u dva ili tri postupka.
Trajanje hemodijalize ovisi o samom stanju pacijenta (preostaloj funkciji bubrega, tjelesnoj masi, samoj prehrani, pratećim bolestima te mogućnosti izgradnje i razgradnje tvari u organizmu).
Dijaliza
Glavnu ulogu za odstranjivanje štetnih tvari koje nastaju razgradnim procesima u tijelu, regulaciji tjelesne temperature, regulaciju elektrolita i održavanju PH krvi imaju bubrezi. Njihov neispravan rad smanjuje mogućnost izbacivanja štetnih tvari kao i zadržavanje tekućine u organizmu. Posljedice toga mogu biti anemija, povraćanje, mučnina, umor, drhtanje, uznemirenost, no nažalost, i koma i konačno smrt, ako ne dođe do pravodobnog liječenja.
Dvije su metode dijalize: hemodijaliza i peritonealna dijaliza. Pri hemodijalizi, krv se otklanja iz tijela i pumpa u stroj koji odvaja toksične tvari iz krvi i vraća pročišćenu krv u tijelo. Kod peritonealne dijalize u trbušnu šupljinu ulijeva se tekućina koja sadrži posebnu mješavinu glukoze i soli i izvlači difuzijom toksične tvari iz tkiva.
Kada je potrebna dijaliza?
Liječnici odlučuju početi s dijalizom kad zatajenje bubrega dovede do nenormalne funkcije mozga, upale osrčja, velike kiselosti krvi koja ne reagira na druga liječenja, kod zatajenja srca ili visoke koncentracije kalija u krvi. Pri kroničnom zatajenju bubrega s dijalizom se može početi kad krvne pretrage ukažu da bubrezi ne mogu primjereno odstraniti otpadne tvari ili bolesnik ne može izvršavati normalne dnevne aktivnosti. Učestalost dijaliznih tretmana razlikuje se prema količini preostale bubrežne funkcije, no većini ljudi potrebno je 9-12 sati dijalize tjedno, što se pravilno rasporedi u dva ili tri postupka.
Trajanje hemodijalize ovisi o samom stanju pacijenta (preostaloj funkciji bubrega, tjelesnoj masi, samoj prehrani, pratećim bolestima te mogućnosti izgradnje i razgradnje tvari u organizmu).
Postupak hemodijalize
Postupak hemodijalize odvija se tako da krv prolazi izvan tijela posebnim cjevčicama kroz aparat za dijalizu, gdje se pročišćava kroz dijalizator∕filter gdje prolazi kroz polupropusnu membranu pri čemu se uklanjaju neželjeni produkti iz krvi te se zatim pročišćena vraća u tijelo drugim cjevčicama. Uređaj za dijalizu je aparat koji sadrži crpke koje pripravljaju dijalizat, i pumpaju krv te se uz održavanje stalne temperature krvi i dijalizata omogućava njihov stalan protok. Također bolesnici koji pristupaju hemodijalizi moraju imati krvožilni pristup za hemodijalizu u obliku arteriovenske (AV) fistule, grafta ili katetera. Kod kreiranja AV fistule kirurg malim zahvatom pod kožom najčešće na zapešću spoji arteriju i venu. Ako su krvne žile osjetljivije, da bi se napravila fistula, ugrađuje se graft (presadak), a kateteri se obično rabe privremeno, ali mogu biti i trajni. Krv odlazi u aparat kroz jednu od sterilnih plastičnih cjevčica, pročišćava se u dijalizatoru i vraća u tijelo kroz drugu. Ako je pristup kateter, on se može izravno spojiti na cjevčice za dijalizu, bez uporabe igli.
Važne napomene za pacijente
Tijekom hemodijalize zbog čestog izlaganja pacijenata stresu bitno je sudjelovanje cijelog tima liječnika, medicinskih sestara i naravno od velike važnosti potpora obitelji. Bolesnici moraju biti na visokoproteinskoj dijeti s ograničenim unosom natrija i kalija, a po preporuci liječnika i fosfora. Moraju dobivati multivitaminsku nadoknadu osobito u vodi topljivih vitamina B kompleksa, folne kiseline i C vitamina. Treba se nadoknaditi manjak željeza. Budući da prirodan rad bubrega omogućuje stalno izbacivanje štetnih tvari i održava elektrolite dok to nije baš moguće, kod hemodijalize treba ograničiti unos tekućine u razmacima između dijaliza.
Peritonejska dijaliza
Peritonejska dijaliza koristi peritonejsku membranu (omotač koji prekriva organe u trbuhu) kao polupropusnu membranu za izmjenu molekula. Silikonska cjevčica (kateter) postavlja se u trbuh, a posebna otopina prilagođena za peritonejsku dijalizu putuje kroz kateter u trbušnu šupljinu pri čemu otpadne tvari i nakupljena tekućina prolaze iz krvi u otopinu te se nakon nekoliko sati ta tekućina iz trbušne šupljine istače i baca.
Peritonejska dijaliza provodi se pomoću postavljanja trajnog katetera. Pacijenti uliju tekućinu za dijalizu u trbušnu šupljinu kroz kateter, zatvore kateter i nastave sa svojim aktivnostima (kronična ambulantna peritonejska dijaliza – CAPD). Svakih 6 h isprazne trbušnu šupljinu i nadomjeste tekućinu.
Postoji mogućnost izmjene dijalizata tijekom noći i zadržavanja tekućine tijekom dana (kronična kontinuirana peritonejska dijaliza – CCPD) što je nekim pacijentima sasvim prihvatljivo. Pacijent se liječi 2-3 puta tjedno (intermitentna peritonejska dijaliza – IPD).